Danila Kiša

Pre neki dan sam se obrela na Grbavici , jer sam htela da prekratim sebi put, te da idem prečicom,a ne ustaljenim putem kojim uvek idem. Na kraju kada bih sve presabirala verovatno bi se ispostavilo da sam ovako išla duzim putem, a ne precicom. Osim toga nisam ni baš ni bila sigurna kuda je tacno trebalo da idem kada jednom  krenem tuda . Nemojte me pogrešno razumeti išla sam ja tim ulicama mnogo puta, ali uvek sa nekim, pa nisam obraćala mnogo pažnju na to gde treba tacno skrenuti. Čovek bi pomislio da umem bolje da se snađem u prostoru, a ja zapravo ne umem ni u životu da se snađem, a kamoli u prostoru, pa mu onda ovo drugo dođe manje tragicno, no nije to ni bitno. U jednom trenutku sam čak i pomišljala da sam se izgubila , a mrzelo me je da vadim telefon iz torbe da pogledam gde sam na google mapsu i onda sam počela da čitam one plave table sa nazivima ulica. Znate Novi Sad nije bog zna kako lep grad u svim svojim delovima i njegove ulice nisu prepune nekakvih arhitektonskih cudesa, mada to nikako ne znaci da ja njega zbog toga ne volim znate lepe stvari, pa cak i lepe gradove je teže voleti, zapravo sam htela reći da sve te zgrade na Grbavici mnogo liče jedna na drugu i lako se mozete zabuniti kada tuda prolazite,  ali se barem sve ulice  zovu po nekim piscima i onda sve i da hoćete ne mozete da se izgubite , jer imate osećaj da vas neko čuva i pogledom prati. Znate ti ljudi sa tabli vas čuvaju svojim rečima ili su barem to hteli da učinine. Tada je dovoljno i to da samo krenete odprilike po nekom svom unutrašnjem osećaju u pravcu koji vam se čini dobrim, pa gde stignete. Ređaju se ulice Gogoljeva , Puškinova, ne znam kako su se sve zvale , ulica i pisaca ima mnogo. Kada stignete do ulice Danila Kiša  onda već znate da je sve u redu , znate gde ste  i da ste skoro stigli kući.

Nije me bilo dugo ovde, jer ne čitam mnogo u poslednje vreme, al evo da se javim da sam za sad jošte živa jednim malim ,prošlonedeljnim , random tekstom . E i da , želim još i da kažem nadam se da ste  vi dobro i da ćete tako i ostati.

Comments

  1. Ne znam jesi li svesna toga, ali ti si ovde napisala kratku priču. Najozbiljnije!:) Tako sam je čitala i, mada ne mogu sad da se setim baš na čiju me prozu konkretno podsetilo, na nešto jeste. U dahu, iz duše, duhovito, emotivno....uživaj u Sarajevu, nadam se da bar tamo nema OVOLIKO panike zbog korone.
    Ozbiljno, zamolila sam moje da preda mnom ne uključuju vesti, jer je Vođa juče dramatično objavio kako "u narednih desetak dana ima većina da se zarazi i mnogi će ostati bez svojih najmilijih, ali, zato imamo namirnica i brašna za narednih godinu dana, sve i da ništa ne proizvedemo, a penzioneri će dobiti po 4000 dinara". Ukratko, paranoja na sve strane. Po prvi put mi je drago što ne idem skoro nigde, što ne volim da ljubim ljude i što sam u radnoj "izolaciji".
    Kiš bi o svemu ovome, verujem, imao štošta da primeti.
    I posle sve te nervoze koju, hteli ne hteli, upijemo iz ludila oko nas, tvoj tekst mi je izmamio osmeh. Hvala. :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. This comment has been removed by the author.

      Delete
    2. Hvala na komentaru i ljubaznosti to je zapravo vrlo ohrabrujuće . :) Da zapravo sam objavila ovo , jer nema veze sa virusom malo da promenim temu, jer i sama paničim svakodnevno kad vidim broj zaraženih na internetu, a i svi samo o tome pričaju. Nisam pisala o Sarajevu već o Novom Sadu, a ima zaraženih u Novom Sadu, ali tada ih nije bilo moglo se šetati ulicom.

      Delete
    3. Nije samo ljubaznost, čista iskrenost, da znaš.;)
      Ahaaaaa, znači, ima Grbavica i u Novom Sadu? Bila sam ubeđena da je reč o sarajevskoj, mada mi sumnjivo otkud tamo Kišova ulica.

      A što se tiče korone, večeras sam šiznula videvši predsednikov patetični dramski monolog. Samo me crni humor spasio.

      Delete
    4. Hvala ti , pa i jeste ljubaznost i nekako mi to znaci da nastavim. Ja sam isto gledala , al mene nije Vučić nervirao zapravo me je zanimalo kakve će mere da uvede i šta će onda to značiti za naš život i nemam pojma šta će sad biti valjda se neće još više ovaj vrus proširiti , mada sumnjam u to , jer se jako lako prenosi , a mi uopšte nismo toliko čisti i ništa ne dezinfikujemo i bukvalno se sve vreme brinem za bukvalno sve.

      Delete
    5. Meni je njegov ton i preglumljavanje, iako se koliko do pre koju nedelju rugao "najsmešnijem virusu na svetu" i zagovarao "lečenje rakijom" i "genetski imunitet", najviše išlo na nerve. Realno, sa onakvim pristupom, isparanoišu i najracionalniji. Vojska na ulicama, drakonske kaznene mere za kršenje izolacije, zatvaranje granica, zaista zvuči jezivo. Opet, ako je potrebno, neka bude, kamo sreće da se ranije odreagovalo.
      Ne mislim da je korona, sad, mnogo strašnija od sezonskog gripa (koji godišnje ubije pola miliona ljudi širom sveta, samo to malo ko spominje) ili prethodnih mutiranih verzija (ptičji, svinjski, SARS), ali izluđuje me i neozbiljnost naroda. Ako već postoje mere prevencije, svima je u interesu da se poštuju.
      Eto, ovde danas na ulicama skoro samo penzioneri, mada im je preporučeno da ne izlaze; u apotekama (i ambulantama) nema maskica, asepsola, alkohola; rafovi opustošeni; sve je stalo....s druge strane, vidim da ljudi još pljuju na asfalt, kašlju bez pokrivanja usta i nosa, mnogi ne znaju kako se pravilno peru ruke - kao da je potrebna pandemija da bi to činili...
      Ko preživi, pričaće - ne zbog zaraze, nego ovog vanrednog stanja: eto, ja ću prva izludeti ako narednih meseci budem morala da slušam skakanje, trčanje i dreku ovih iz stana iznad, bez mogućnosti da izađem u šetnju, odem u biblioteku (indirektno to stopira i učenje)....ovo nas, bukvalno, stavlja kao u neki realni rijaliti.

      Da ne kvarim više, ovakvi tekstovi su lekoviti, skreću misli i čuvaju zdrav razum.:)

      Delete
    6. Ne mogu sad da se nerviram oko politike sada se nerviram samo oko virusa i pandemije. I tako ceo dan paničim svi mi kažu da se smirim, al sta ću mora neko i da paniči kad se svi već ponašaju kao da je sve normalno. Ja se samo nadam da će ovo uskoro da prođe.

      Delete
  2. Izdvajam:

    "Čovek bi pomislio da umem bolje da se snađem u prostoru, a ja zapravo ne umem ni u životu da se snađem, a kamoli u prostoru, pa mu onda ovo drugo dođe manje tragicno...."

    "...ali se barem sve ulice zovu po nekim piscima i onda sve i da hoćete ne mozete da se izgubite , jer imate osećaj da vas neko čuva i pogledom prati. Znate ti ljudi sa tabli vas čuvaju svojim rečima ili su barem to hteli da učine."

    I obraćanje plavim tablama sa natpisima umesto Google maps-u.

    ReplyDelete
  3. Hvala ti na čitanju. Meni ovo ostajanje kod kuće ne pada toliko teško, ja izgleda oduvek zivim u karantinu. Drago mi je da je i tebi pada ok ostajanje kod kuće. Inace vrlo je moguće da si i ti pobrkao kao i Isidora ,al Grbavica je deo grada u Novom Sadu, izgleda da vi uporno mislite na onu u Sarajevu. Pozdrav.

    ReplyDelete
  4. Čitala sam sa uživanjem. I sa oduševljenjem. Predivno je, nestvarno. Svaka čast. I dobro smo, nadamo se da si i ti. Samo pozitivno i odgovorno.♥

    https://sosihappylife.blogspot.com/

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala na komentaru i na pitanju ja sam dobro . :)

      Delete
  5. Hej Anastasja, citam evo i... Divim se. Svaka cast na tekstu! Novi Sad znaci... Uh, svuda je. Bukvalno. A i tamo gde nije, u glavama uplasenih ljudi je. Virus. Cudo. Ali, uspecemo mi to. Ljudska rasa je jaka i pametna rasa. Mozemo mi to! ^.^

    ReplyDelete
    Replies
    1. Haha kako simpaticno ime prijatelj. To je baš lepo imati prijatelja. 😀 Hvala na komentaru i čitanju. 😀

      Delete

Post a Comment

Popular posts from this blog

Sajamski Book haul

Filmovi o piscima

Sedam smrtnih grehova čitanja