Lovac u žitu

"Lovac u žitu" me je potpuno oduvao što bi rekao Holden Kofild. To je jedna od onih knjiga koje vas potpuno uvuku u svoj svet i ne želite nikada da iz njega izađete niti da prestanete da čitate, a opet sa druge strane jedva čekate da dođete do kraja da biste videli šta će se na kraju dogoditi. Takve knjige kao što je " Lovac u žitu"  su ono najbolje što kniževnost može da vam ponudi one su čisto uživanje.

Ove knjige su retke i one  tu su uvek za vas da ih ponovo čitate i volite. Svaka reč u romanu  je promišljena i savršeno uklopljena u jednu milozvučnu simfoniju.  I sada će mozda neki puritanci reći , ali kakve su to reči roman je pun psovki, slenga,žargona i kojačega, ali ako vi ne vidite bol koja se se iza tih reči krije i koliko je duboka tuga Holdena Kofilda zbog Džejn, zbog brata možda je najbolje da ni ne čitate nikakve knjige, jer kako ćete uočiti tu istu bol u nekoj drugoj knjizi koja koristi možda neke finije reči. Nije lepota književnosti u tome koliko je jezik kojom je napisana prefinjen već koliko snažno prenosi emocije. Književnost je tu da nas učini boljim ljudima , da nas uči empatiji da bismo mogli da razumemo druge ljude bolje , a ne da vas nauči prefinjenim izrazima. Ako želite da obogatite svoj vokabular  i ako vam samo zato književnost služi bolje kupite rečnik. Ako želite da osetite život i bol  čitajte "Lovca u žitu".  A ima li veće boli od Kofildove kada se srce zaledi i otupi , pa ne oseća više ništa?
                             izvor delfi.rs
"Onda mi je, odnednom, nešto palo na pamet. "Ej , da vas pitam nešto " ,rekao sam. Znate li mozda one patke na južnom delu Central-parka? U onom jezercetu? Znate li slučajno kuda odlaze , te patke, kada se voda skroz zaledi? Da ne znate možda, kojim slučajem?""

Možda ja preterujem, mozda Kofild  u svojoj depresiji ipak oseća nešto npr. stalnu iziritiranost  , ali osim toga ne oseća mnogo niti oseća da išta voli kako je to primetila njegova sestra Feba, a mrznja nije dovoljna za život.  I to je ono što je tužno. Što je sva ljubav njegovog života nestala kao što su patke nekud nestale iz Central- parka kada je nastupila zima.

Inače ja sam čitala divno izdanje Loma koje je preveo Flavio Rigonat i preporučujem vam ga. Moram još da kažem da su sva Lomova izdanja savršena i nadam se da ću jednog dana da ih skupim sve ( i da ih pročitam naravno) kao što je Eš želeo da sakupi sve pokemone.

Comments

  1. Uuuuffff oseca se koliko si odusevljena knjigom! Jeste fantasticna, i ja sam se odusevila kad sam je citala pre 2 godine. Holden je jedan od likova sa kojima sam mogla da se poistvetim u nekom trenutku. Inace pre tri godine sam odgledala svih 7 sezona Gilmorovih i bila sam opcinjena tom serijom. Pronasla sam listu sa svim knjigama koje je Rori procitala i i slim da je ova dosad najbolja koju sam procitala .

    ReplyDelete
    Replies
    1. Jao baš kul što se i tebi sviđa. 😀 I ja sam se poistvetila sa Kofildom na momente, kontam da se svi ponekad osećaju Kofildovski. 😀 Ja sam krenula da gledamprvu sezonu, al je nisam završila trebalo bi da je skinem , pa da krenem opet da gledam. 😀 Znam za tu listu i često je gledam ili proveravam onaj kviz da vidim koliko sam sa liste pročitala. 😀 Rori mi je reading goals , tipa kad porastem helim da čitam toliko mnogo kao ona il tipa kao Isidora ona još više čita. haha 😀 I hvala ti na tako lepom komentaru baš sam se trudila da prenesem koliko mi se sviđa knjiga drago mi je da čujem da je bar delimično uspelo. 😀

      Delete
    2. Hahaha, pa hvala, biti načitaniji od Rori stvarno nije lako!:*

      Delete
  2. Ja sam ODUŠEVLJENA tvojim uvodom. Prva dva pasusa su toliko savršena, da sam stvarno očekivala duži tekst :); mada, naravno, ovako ima možda i jaču poentu. Pre svega mi je drago što te roman oduševio. Uvek se obradujem kad vidim da je neko nečim toliko pozitivno "pomeren", potrebne su nam takve stvari u životu, svima.

    "Lovac u žitu" je jedna od onih knjiga koje su baš revolucija u svačijoj glavi. Gotovo da ne znam osobu koja nije bila "oduvana", bez obzira na uzrast u kome je čitala. I moje izdanje je "LOM"-ovo, tačno se sećam kako sam posle prvog čitanja, negde na početku srednje škole, bila oduševljena, tako da sam odmah pročitala i "Bludnog sina" Bukovskog, jer sam čula da naslov i radnja parodiraju Selindžera ("The Catcher in the Rye" - "Ham on Rye"). Obe knjige sam kupila nakon upisa na fakultet, u knjižari "Plato" u Knez Mihailovoj ulici, toga se isto dobro sećam.
    E, kada sam je drugi put pročitala, na završnoj godini fakulteta, bila sam u fazonu:"Pa, i nije nešto. Precenjena." Mislim da je razlog prezasićenost nekim drugim knjigama koje sam u međuvremenu otkrivala, pa mi je "Lovac u žitu" delovao ništavno u poređenju sa njima. Ali, to je nepravedan zaključak i mislim da bih je u narednom čitanju ponovo doživela sa oduševljenjem.

    Uglavnom, mnogo mi se dopada kako izdvojiš neke simbolične epizode na koje drugi čitaoci često i ne obrate pažnju, pa kroz njih istakneš suštinu. :)
    Čini mi se da je roman sada ubačen u lektiru i treba da bude, samo me malo iritira insistiranje na drugačijem prevodu, "Lovac u raži". Možda samo nisam navikla.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti na tako divnim rečima. 😀 I ja sam želela da napišem malo duži tekst , ali sam u isto vreme želela da napišem i jako malo, jer ništa nije dovoljno dobro za Lovca u žitu. :D Baš mi je drago da su je uvrstili u lektiru i da i ti voliš ovu knjigu. Mada mozda bolje da su uzeli ovaj noviji prevod u raži je valjda stariji prevod. Možda ti se više svidela kada si je prvi put čitala, jer je tad bilo pravo vreme da je pročitaš, ako to ima smisla. :') Pa ne znam meni su eto najzanimljivije bile te patke više od one scene kada su ona deca u žitu, pa sam ih zato istakla. E vidiš ja nisam nikad povezala tu knjigu Bukovskog sa Selindzerom valjda, jer se ne trudim da zapamtim kako mu se koja knjiga zove , jer su ovde naslovi drugačiji nego u Americi, mislim na poeziju npr ja imam Pesme 1. Jako mi je uvek zanimljivo da čujem ta neka sećanja vezana za knjige ne znam zašto , ali uvek deluje kao neka još dodatna mini pričica uz smu knjigu. baš sam dosta slušala o toj Platoovoj knjizari u nekim emisijama o knjigama, baš je zvučala kao kultno mesto šteta sto su je zatvorili.

      Delete
    2. Da, divna je bila - zapravo, obe, jer u doba mog studiranja (o, Bože, pre tačno deset godina!) postojale su dve velike "Plato" knjižare: jedna na platou ispred Filozofskog fakulteta (ona je zatvorena pre par godina i sada je tu kafić) i druga u Knez Mihailovoj (koja se nešto duže držala, ali je i ona zatvorena, plakalo mi se kada sam videla da je više nema). Divna mesta, omiljena "svratišta" posle predavanja, u jednoj su imali mačku koja je šetala između polica i imala običaj da se sklupča i zaspi u izlogu.:) Možda sam ja i nostalgična jer ih vezujem za najlepše godine svog dosadašnjeg života, mnogo sam puta tamo boravila, gledala knjige u izlogu čekajući stipendiju, kupila fenomenalna izdanja da sebe častim na kraju semestra, ali atmosfera je stvarno bila drugačija nego u "Laguninim" i "Vulkanovim"...

      Delete
    3. E baš je tuzno kad se zatvori knjizara pogotovo kad je tako neko fino toplo mesto sa mačkom, al eto bar imaš lepa sećanja na nju. :)

      Delete
  3. Čitala sam Lovca u žitu i zaista mi se knjiga jako dopala. I slažem se sa napisanim. Književnost nije samo za obogaćivanje rječnika, već da nas uči da budemo bolji ljudi i da imamo više osjećaja za ljude oko sebe. I svaka knjiga, bilo da se koristi sleng ili kako si ti rekla prefinjeni izrazi, može, ako ima jaku pouku, nečemu da nas nauči. Sjajan post. <3

    sweet-dreams-14.blogspot.com

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti puno na komentafu baš mi je drago da ti se dopao tekst. :) Jeste baš je super knjiga sad vidim po komentarima da se mnogima dopada. :)

      Delete

Post a Comment

Popular posts from this blog

Sajamski Book haul

Filmovi o piscima

Sedam smrtnih grehova čitanja