Vatra i krv

  Osim ako ne živite ispod nekog kamena verovatno ste čuli da je izašla nova knjiga Dordža R.R. Martina "Vatra i krv" i da se trenutno emituje poslednja sezona Igre prestola te  su svi koji prate seriju doslovno poleteli da čitaju ovu i druge Martinove knjige da prekrate vreme do nove epizode. Naravno ni ja nisam uspela da joj odolim, pa sam je kupila i pročitala za par dana. Uvek me fascinira koliko brzo čitam fantsatiku mnogo brže nego neke kraće knjige koje se dešavaju u realnosti. Mislim da treba više da čitam epsku fantastiku, al nekako uvek zanemarujem ovaj žanr ne zato što ne volim ili zato što ne mislim da epska fantastika nema književnu vrednost kao neki snobovi, već zato što su obično jako skupe knjige i nisu nikad na akcijama. Al to nije tema ovog teksta. Daću sve pare za Martinove knjige po punoj ceni i neću žaliti  samo neka on završi serijal u neko dogledno vreme.  Što isto nije tema ovog teksta.

    Elem "Vatra i krv" je istorijska knjiga napisana u maniru prave istorijske knjige sa sve navođenjem izvora is kojih dobijamo podatke. Kao i mnoge istorijske knjige i ova se bavi samo životom kraljeva i kraljica i njihovih vazala plemića i plemkinja, njihovih ratova  sa tek ponekim pominjanjem običnih ljudi koji su na neki  način igrom slučaja oblikavali  sudbinu kraljiva Vesterosa. I sve bi to bilo možda dosadno da Vesterosom nisu valadali Targerijani poreklom iz stare Valirije koji su sa sobom doveli svoje zmajeve i koji su oduvek pomalo bili na svoju ruku. Osim što su pojedini kraljevi bili pomalo ludi ili okrutni, a njihovi zmajevi zastrašujući i zadivljujući , Martin ne bi bio Matin da i u ovu priči nije upleo i malo dvorskih intriga i lascivnih scena koje doprinose na dodatnoj zanimljivosti i koje su navodno plod mašte izvesnog Pečurke koji je bio dvorska luda u vreme Plesa zmajeva. Inače Pečurka je poput Tiriona bio patuljastog rasta i velikih umnih sposobnosti, ali se za razliku od Tiriona njima nije razmetao, već je glumo da je gluv i malouman i zabavljao je dvorane pomalo vulgarnim šalama, te se dvorani nisu mnogo ustručavali da sve i svašta kažu i urade pred Pečurkom, koji je mnogo kasnije zapisao sve sočne detalje, tajne i zavere i nije se mnogo ustručavao u tome. Ostali istorijski izvori su mnogi meštari kao i jedna kurva koja je napisala erotski roman sa svojim dogodovštinama iz mladosti.

 Ono što ja nisam znala je da će se ova knjiga sastojati iz sva dela. Ovaj prvi deo započinje sa dolaskom prvih Targerijena na Zmajkamen i fokusira se na Egona Osvajača i njegov pohod na Vesteros kao i ujedinjavanje kraljevstva koje je do tada bilo rascepkano između mnogih vladara koji su međusobno bili zavađani sve do početka vladavine Egona III svog imena koji kako se čini nije bio sposoban kao ovaj prvi Egon. Knjiga je jako zanimljiva i pružiće vam mnoštvo novih informacija iz sveta Vesterosa, pa je preoručujem i ljubiteljima serije kao i ljubiteljima knjiga, jer nije potrebno da pročitate ceo serijal kako biste uživali u Martinovom fantastičnom pripovedanju o mnogobrojnim članovima loze Targerijana. Likova je bilo zaista mnogo , kao i bitaka ,ratova , brakova , dece i zmajeva te je nemoguće baš sve ih popamtiti na prvo čitanje, ali bilo je nekih vrlo zanimljivih scena koje su bile zbilja upečatljive kao i delova koji se na neki način odnose na sadašnja dešavanja npr. saznaćete kako su ona tri jajeta dospela na drugi kraj sveta i smim tim  do Deneris. Između ova dva Egona desio se bio i  građanski rat pod nazivom Ples zmajeva u kome su izginuli skoro svi zmajevi i većina tadašnjih članova porodice Targerijen kao i većina vođa plemićkih kuća toga vremena. Biće vam jasno zašto Džora onako uvereno govori "Dragons are dead Kalisi". U svakom slučaju bio je to vrlo krvav rat kako već sam naslov i moto ku'e sugerišu.

 
Meni je najdraži od likova u knjizi bio kralj Džeheris I svog imena koji je poznatiji kao Stari Kralj. Njegova vladavina je bila jako duga i poprilično mirna. Stari kralj je bio mudar i dobar vladar donosio je zakone, zidao i gradio puteve, a ratovao kad je morao. U vreme Džeherisa Sedam kraljevstava je bilo u svom punom sjaju tada je bilo najviše zmajeva. Savršeno je uspevao da vlada svojim kraljevstvom i kontroliše svoje lordove i vazale jednini problem su mu pravila njegova sopstvena deca koju nikako nije mogao da obuzda što je pomalo ironično, al u njegovu odbranu bilo ih je jako mnogo.

Za sam kraj moram da priznam da mi se ova knjiga više dopala od prvog dela "Igre prestola" koji sam čitala nakon gledanja serije , pa me nije toliko oduševio. Ovo mi je definitivno najdraža Martinova knjiga i verujem da će tako i ostati osim ako se negde magično ne pojavi još dvadesetak zmajeva. Koja je vaša najdraža Martinova knjiga? Ako još ništa njegovo niste čitali a volite sriju , pa šta čekate ? Sada je pravo vreme za to.

PS Hoću i ja jednog zmaja. Po mogućstvu hoću Baleriona Crnog Užasa.

Comments

  1. E, baš mi je drago što ti se knjiga svidela!:)))) I obavezno nastavi sa Martinovim serijalom, oduševiće te, zato što već od "Sudara kraljeva" kreću krupne razlike.
    Ja ću "Vatru i krv" definitivno kupiti na rođendanskom popustu, za mesečak dana. Inače, imam sve dosadašnje delove "Pesme Leda i Vatre", kao i "Svet Leda i Vatre", "Viteza Sedam kraljevstava", pa čak "Inside HBO Game of Thrones", a za "PLiV" mi je trebalo skoro deset godina da kompletiram sve, jer su cene stvarno i onda bile "jake", a moja izdanja su još ona prva "Lagunina", sa drugačijim koricama.
    Ali, svakako vredi. I sama mnogo volim epsku fantastiku i istorijsku fikciju, nekako mi, kao što kažeš, brzo i "u jednom dahu" ide čitanje.
    Targerijani su mi od početka bili najintrigantnija dinastija, sa svojim čudnim poreklom, moćima, zmajevima, specifičnim izgledom i baš poput vilenjaka. Kod Aleksandre na blogu sam prvi put saznala da će izaći dva toma "Vatre i krvi", pa moram priznati da jedva čekam drugi, jer bi trebalo da obradi vladavinu Ludog Kralja Erisa i Robertovu bunu, meni najzanimljiviji deo istorije Vesterosa. U ovom "zvaničnom" delu na kome se zasniva serija "Igra prestola", sećanja, legende, proročanstva su mi ponekad bili zanimljiviji od konkretne radnje i baš mi je drago što Martin to obrađuje odvojeno.:)
    Targerijani su, inače, bili više nego "pomalo ludi ili okrutni", ali videćeš već kroz nastavke "PLiV" (lakše mi skraćeno), postoji čak izreka da "svaki put kada se rodi novi Targ, bogovi bacaju novčić da vide na koju će stranu pasti". Nije ni čudo, pored toliko incesta, jer su skoro svi bili deca iz brakova rođene braće i sestara.
    Inače, ova dvorska luda me podsetila na drugu ludu, Zakrpu, koji služi Stanisa i druži se sa Širin (u knjigama), stalno peva neke čudne, na prvi pogled nebulozne stihove, a zapravo potencijalno proročke. Ovo važi za knjige, pošto je u seriji to još jedan izostavljen lik.
    Kad smo kod toga, proverih, u knjigama Melisandra nije na Arjinom spisku "za odstrel". Tako da ne verujem ni da će je u seriji ubiti.
    I još nešto, kao Targ-kraljice su mi uvek idealne bile Mišel Fajfer i Šarliz Teron (mada, ostajem pri tome da bi ona bila savršena Sersei Lanister, onako kako je Martin opisao).
    U svakom slučaju, odličan tekst!:)
    Da odgovorim na pitanje, "Sudar kraljeva" mi je omiljena Martinova knjiga, mada volim i "Oluju mačeva". Mislim da su to najbolji delovi sage do sada.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Sećam se da Sersi kaže to za Targerijane, al ovi na početku i nisu bili baš toliko ludi plus su mi i omileli i nisu se svi venčavali sa svojim najbližim srodnicima, jer je postojala još jedna kuća Valeriona poreklim iz Valirije pa su se i sa njima venčavali. Okrutni kažem zbog Megora Okrutnog. I ja sam jedva čekala ludog kralja i bližu istoriju Vesterosa i baš sam se iznenadila gde se knjiga završava, ali ne bunim se zanimljivo mi je ovo bilo možda i više nego buna jer ništa o ovome nisam znala. Pravo da ti kažem i ja jedva čekam taj rođendanski popust svašta nešto sam videla u Laguni. :') ( Ima neka nova kul knjiga o Leonardu Da Vinčiju) I ja sam to kod nje pročitala, posle sam gledala intervju sa Martinom gde je rekao da nije još napisao drugi deo i da će to biti tek posle Winds of Wintera. Meni je Lena baš genijalna kao Sersi ne bih je menjala za ništa mada znam da je u knjizi drugačije opisana bila. Inače divne su ilustracije u knjizi i zmajevi i kraljice i prinčevi sve je divno nacrtano, pa sam ih tako slicno i zamišljala. E dobro je onda ih Mrlisa dra neće izdati . Moram čitati i ja Sudar kraljeva dok trane još uvek sva ova euforija. :D

      Delete
  2. Znam sve to, nego onako komentarišem pošto sam se podsetila, a inače bilo ih je raznih, od izuzetno plemenitih do izrazito surovih, od razumnih do psihički labilnih vladara i mislim da se kod Deneris savršeno vide te oscilacije, pošto ona poseduje od svega ponešto i nikad se ne zna na koju stranu može da skrene, mada je u osnovi (ja verujem) dobra.
    A venčavali su se iz drugih loza samo onda kad nije bilo "raspoloživog" srodnika, zato što im je incest omogućavao da sačuvaju i dalje prenose distinktivne karakteristike koje su ih izdvajale, odnosno, recesivni gen (srebrna kosa i ljubičaste oči). Regar se, da je imao sestru, ne bi morao oženiti Elijom Martel, a Deneris (u knjigama) par puta razmišlja da li bi bilo drugačije da je Viseris nije prodao Dotracima nego se "normalno" oženio njome i tako nastavio lozu.
    Zapravo, kod Serseine veze sa Džejmijem je, između ostalog, tu prisutna želja za nekom vrstom oponašanja targovskih običaja kako bi se sačuvala i istakla superiornost dinastije. Svaki put kada dođe do "ukrštanja", deca uglavnom naslede fizičke osobine "uljeza" (primer: Regar i Lijena = Džon).

    Uglavnom, u pravu si, tih ogranaka porodice bilo je uvek, npr. Barateoni su po ženskoj liniji u srodstvu sa Targovima, što je Robertu inicijalno bio argument u polaganju prava na tron. Takođe, postoji loza Blekfajera ("Crnovatri"), potekla od jednog vanbračnog sina Egoina IV, sa kojima su Targovi posle ratovali u nekoliko navrata i baš u petoj knjizi se ponovo poteže to pitanje, usled pojave jednog pretendenta na presto...ali, videćeš već i sama.
    Uglavnom, baš me zanima kako je Martin to opisao ovde.:)))))

    Rođendanski popust je odlična prilika, jer dobiješ za 40 % nižu cenu na najviše tri knjige. Uskoro će, u junu, "Noć knjige", pa valja spremiti spiskove!:)

    I meni je Lena sjajna, uopšte, većinu glumačke postave ne bih menjala, pošto su odlično ušli u likove i dali im potpuno novi život. Ali, eto, kad bi snimali neki "prequel", Mišela bi bila odlična Raela Targerijen (Denerisina majka):
    https://www.indiewire.com/wp-content/uploads/2017/11/shutterstock_9187132ek.jpg?w=780

    dok je Šarliz praktično preslikana Sersei iz knjiga, posebno u filmu "Snow White and the Huntsman":
    https://cdn.cnn.com/cnnnext/dam/assets/120525045047-charlize-theron-queen-ravenna-horizontal-large-gallery.jpg

    https://media.kg-portal.ru/images/snowwhiteandthehuntsman/snowwhiteandthehuntsman_1.jpg

    ReplyDelete
    Replies
    1. Meni je Lena jedina Sersi i ne mogu da zamislim ni jednu drugu glumicu u toj ulozi. Pa bez obzira koliko neke stvari bile surove koje su radili niko mi ne deluje tako lud da baš kažeš da je lud , pogotovo ne Deneris ona se samo nekad razbesni. Možda zato što ja Ludog Kralja zamišljam šizofrenog level Sersi.

      Delete
  3. Pa, tako doslovno kažu knjige.;) Bukvalno piše: nasledno ludilo i to ne samo kod Ludog kralja ili Viserisa. Primer: zbog opsednutosti izleganjem zmajeva, Egon V je zapalio Letnje dvore, pritom poginuo zajedno sa sinom i najboljim prijateljem Dankanom (glavni junaci "Viteza Sedam kraljevstava" su upravo Dankan i Eg(on), mislim na onu zbirku pripovedaka koju je takođe objavila "Laguna). Sad, zašto je do toga dolazilo, drugo je pitanje...

    Ne bih rekla da je Sersei šizofrena, samo je iskompleksirana, narcisoidna, beskrajno ambiciozna, a priglupa. :)

    A i kad uporedimo sa istorijom, sličnu situaciju videćemo kod realnih dinastija. Henri VIII je bio psihički nestabilan, Šarl VI umislio da je od stakla, muž Katarine Velike bio je mentalno zaostao. Kaligula i Neron su klasičan primer sociopate (i mislim da je Džofrija Martin velikim delom osmislio inspirisan njima), Džordža III su zvali "ludi kralj", bavarski kralj Ludvig II isto je poneo taj epitet...Elizabeta od Austrije i njen sin Rudolf patili su od anksiozno-depresivnog poremećaja, princeza Dajana imala je bulimiju i bila suicidalno depresivna...i u većini slučajeva blisko srodništvo između roditelja bilo je uzrok ovih poremećaja.

    U svakom slučaju, meni su takve stvari veoma zanimljive.:)

    ReplyDelete
  4. E, da, spominje se u knjigama još jedan vladar, Erion Svetloplamen, koji je popio "divlju vatru" jer je verovao da će ga to pretvoriti u zmaja. Dakle, Targovi jesu imali ne mali broj primeraka potpunih ludaka u svojoj lozi.:)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Da, al ovo je samo do Egona III. Kada Egon III sedne na presto bukvalno je tu kraj knjige i niko od tih ludih kasnijih kraljeva se ne pominje. Ma ne misim da je Sersi šizofrena bukvalno ne znam zašto sma to rekla. Sersi nije bila luda do trenutka kada je zapalila sve one ljude, tada jeste bila malo poludela i kada su joj umrla sva deca. Ma ja sam mislial da je Ludi kralj bio šizofren ili ga ja bar tako zamišljam, ali sam umesto toga nešto drugo napisala. Ovi na početku su bili svi zdravog razuma i uglavnom su ratovali .

      Delete
    2. Mislim da je njihovo ludilo eskaliralo tokom vremena kao i kod ovih stvarnih kraljevskih i plemićkih porodica koje su sklapale brakove izmedju bliskih članova , posledice nisu odmah bile vidljive.Targerijeni su uporno tvrdili da oni nisu kao drugi ljudi i da to na njih ne utiče , a izgleda da ipak jeste.

      Delete
    3. Ma, jasno, ne znam kako je uopšte ispalo da osporavam Targerijene, kad su mi oni pored Starkovih omiljena porodica u serijalu i daleko najinspirativnija (kao što već na početku rekoh). A ludi kraljevi su mi nekako od početka najviše ostali u sećanju, tj. njihovi primeri, jer su naprosto najupadljiviji (kao i svaki ekstrem). Pa sam razvezala priču jer mi je baš prijalo da se podsetim svih tih detalja.:)

      Serseina geneza "ludila", ili preciznije paranoje sa katastrofalnim posledicama (mislim da je i kod Erisa ovo bio slučaj) u knjigama je opisana vrlo zanimljivo, a povezana sa njenim strahom iz detinjstva da će se ostvariti proročanstvo one veštice, Krastače Megi. U seriji ono čak nije celo, u knjigama je duže i tačno se vidi kako ona, dok se deo po deo ispunjava, sve više počinje da se gubi, alkoholiše, gledamo sve iz njene perspektive i tu je baš briljantno razvijen njen lik, pa sam je od pete knjige zagotivila. Lena je, opet, od početka fantastično sve to iznela i "hod srama" je odlična scena, za koju sam se pitala kako će ispasti jer je u knjizi sve opisano iz Serseine tačke gledišta dok prolazi, ali Lena je to dočarala bez reči više nego sjajno.:)

      Delete
    4. E sad sam se setila bila je jedna kraljica koja je poludela i skočila kroz prozor u toku Plesa zmajeva, ali ja sam na nju skroz zaboravila. Da baš je sjajno odglumila tu scenu. Nisam znala da ima poglavlja sa njom u knjigama u prvoj se prate samo Tirikn i Starkovi.

      Delete
  5. Ja ću samo da te pozdravim i da ti kažem da živim ispod jednog divnog i dragog kamena ...

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular posts from this blog

Sajamski Book haul

Filmovi o piscima

Sedam smrtnih grehova čitanja