Norveška šuma

   Norveška šuma je još jedan od romana koje sam nedavno čitala, a sa obzirom da mi se jako dopao rešila sam da mu posvetim poseban post.

    Inače jako mi je bila zanimljiva činjenica da je ovaj roman toliko bio popularan u Japanu da je Haruki Murakami bukvalno morao da ode iz zemlje da ga ljudi ne bi konstantno opsedali. Čini mi se da je i ovde  jako popularna ova knjiga i da sam ja poslednja osoba u univezumu koja ju je pročitala, da su je svi oko mene već pročitali  i malo mi je žao što sam toliko to odlagala.

   Razlog zašto sam to toliko odlagala je činjenica da ovo nije prvi roman Harukija Murakamija koji sam čitala pre ovog sam pročitala i "Južno od granice zapadno od sunca" i "Igraj, igraj, igraj"  i dok me je Južno od granice podjednako oduševila "Igraj igraj igraj"me je jako razočarala i malo i šokirala. Ja sam tada išla u srednju školu i  nisam je uopšte razumela. Osim toga znala ništa o Murakamiju i stvarno nisam očekivala da knjiga koja je od istog pisca može biti toliko različita toliko da pomislim da je Murakami možda podvojena ličnost, kasnije sam saznala da su i drugi ljudi došli do sličnih zaključaka. Elem razlg zašto mi se ova knjiga nije dopala je to što me je podećala jako na Robinzona Krusoa, koga ja prezirem , samo što se junak nije nasukao na pusto ostrvo nego u svoj stan u Tokiju i onda se vuče po kući i nabraja šta je uradio, što je meni tada bilo jako dosadno da čitam, a sa obzirom na to da ja tako nekako sada živim mislim da bi mi se sada više dopala da je sada ponovo pročitam. (U šta sumnjam da će se dogoditi sa obzirom na to koliko je knjiga dugačka, ali nikad se ne zna Norveška šuma mi je promenila utisak o Murakamiju). I da ako je neko čitao više knjiga od Murakamija da li znate šta je tačno čovek ovca, jer to nigde nije bilo objašnjeno?

izvor amazon.com

   Da se ja vratim na temu Norveška šuma je roman o odrastanju jednog mladića koji odlazi na studije u Tokijo nakon što je njegov najbolji prijatelj izvršio samoubistvo, ali verovatno ne teba mnogo da vam prepričavam verovatno ste je već čitali. Ono što je zanimljivo je to da je ovo okarakterisano kao Murakamijev najrealističniji roman , jer njegovi romani su uvek puni magijskog realizma ili imaju neki misteriozni neobjašnjiv nestanak. Ja ne mislim da je ova knjiga preterano realistična , jer baš jako mnogo ljudi u ovoj knjizi počini samoubistvo  te stečete utisak da su svi likovi mladi Verteri, ali Murakami je toliko dobar i vešt pisac da vam ova činjenica ne bode oči i uveri vas da je to stvarno tako i da postoje neopozive činjenice i razlozi zašto se to nešto dogodilo. Moram da napomenem da iako se bavi temom teške depresije ova knjiga nije nimalo depresivna i dosta se lako i bzo čita.
  Pošto sam pročitala ovu knjigu  shvatila sam da sam postala poprilično zainteresovana za japansku kulturu , hranu i običaje , iako sama knjiga kao da lebdi u nekom međuprostoru , jer nemate zapravo osećaj da se sve to dešava u Japanu iako jedu miso supu9 i ulice imaju Japanske nazive, radnja bi mogla da se desi bilo gde na svetu. I tako malo istraživajući  otkrila  sam neke sličnosti ponašanja  moje poreodice i japanskih porodica. I jako mi je bilo simpatično da su i u Japanu oduševljeni Heseovom knjigom Pod točkom koliko i ja.

   Što se tiče Murakamija nadam se da ću uskoro imati priliku da pročitam još neku njegovu knjigu. Da li vi imate omiljenu Murakamijevu knjigu da mi preporučite i koje je vaše tumačenje kraja Južno od granice zapadno od sunca , jer izgleda da svako ima svoju teoriju? I da znam da treba pisati navodnike kod naslova, ali ja jako ne volim da kucam interpunkcijske znake izvinjavam se unapred ako sam koji promašila.

Comments

Popular posts from this blog

Sajamski Book haul

Filmovi o piscima

Sedam smrtnih grehova čitanja